Kupa

Kupa je najveća karlovačka rijeka i najduža rijeka koja izvire i ima ušće u Hrvatskoj. Jedinstvena je po suprotnom toku od svih rijeka crnomorskog sliva.

Prvi poznati narod su Kolapijani, koji su nazvani po rijeci Kupi-Colapis što znači krivudavo. Uz Kupu se grade prapovijesne gradine poput naselja Gradac i Trešćerovac, Pokupje. U antičko doba Kupa je povezivala provincije Dalmaciju i Panoniju i važnu ulogu ima luka u Kamenskom koja je povezana sa Siscijom-Siskom.

Najznačajniju ulogu Kupa je imala za žitne trgovine od 17.st.do 1873. i gradnje pruge do mora. Trgovalo se žitom i drvom te kolonijalnom robom. Iako je Kupa plovna 120 dana u godini, žitna trgovina se isplatila i donijela je Karlovcu znatnu dobit. Potaknula je doseljavanje stanovništva, pojavu novih zanimanja i širenje grada do obale Kupe.

Lađarski ceh postaje najsnažniji i najbogatiji koji djeluju u Lađarskoj ulici, danas Mažuranićevoj obali.

U lađarskoj ulici sagrađene su brojne kuće sa skladištima, svratišta, te brodišća-pristaništa za lađe a na krajevima ulice djelovala su brodogradilišta. Javljaju se različiti oblici i veličine lađe od manje korabe do većeg tumbasa( natkrivene teglenice) i najveće burčule. Lađe su rađene od hrastovih dasaka u brodogradilištima na Dubovcu i Gazi. Roba se istovarivala u Lađarskoj ulici, potom se trgovalo na Žitnom trgu i otuda se roba prevozila trima povijesnim cestama do mora: Karolinom, Jozefinom i Lujzijanom.